Pet dana nakon napada u Parizu, Bosna i Hercegovina je također pretrpjela oružani napad, u kojem je muškarac ubio dva vojnika Armije BiH. Jasno je da terorizam nema granica, ali ako se sigurnost pokazala kao težak zadatak za članice Europske unije poput Francuske i Belgije, onda na koji način i u kojoj mjeri je mala zemlja poput BiH, koja je i dalje u procesu izgradnje, sposobna očuvati nacionalnu sigurnosti, a posebno štititi i služiti svojim građanima?, pitanje je na koji se odgovor pokušava dati u novom izvještaju Istraživačkog centra "Populari", objavljenog pod naslovom "Služimo i štitimo: Priča o sigurnosnom sektoru u BiH".
Kako je navedeno u izvještaju, napad na američko veleposlanstvo u Sarajevu 2011. i prosvjedi u veljači 2014. godine najviše su pokrenuli javne diskusije na ovu temu.
''Policijski sustav u Bosni i Hercegovini sadrži mnoge nedostatke. Policijske agencije su raštrkane, njihove odgovornosti se preklapaju, a suradnja među njima je neadekvatna, bez obzira na sporazume da poprave nedostatke'', naglašeno je.
"Populari" dalje navodi da su kapaciteti također ograničeni, ali da su se od rata dogodila i mnoga poboljšanja.
''Širok institucionalni spektar je uspostavljen i uglavnom su usvojeni propisi kojima se uređuju unutrašnji poslovi i policijske aktivnosti koje zadovoljavaju visoke standarde, ali ipak, sigurnosni sistem u BiH nije dostigao punu funkcionalnost. Ograničenja ovog sustava postaju vidljiva pri svakom većem kršenju javnog reda i mira. Međutim, uzroke za to treba tražiti u propustima političara, a ne u radu policijskih agencija'', tvrde iz "Popularija".
Ono što danas otežava rad sustava tiče se pitanja na političkom nivou. Pregovori na visokom nivou koji su imali za cilj preoblikovati sustav do 2008. godine nisu uspjeli, uglavnom zato što su se politički interesi svakog aktera, bilo lokalnog ili međunarodnog, razilazili.
''Izjave dužnosnika koje jačaju imidž BiH kao podijeljene zemlje bez kapaciteta da kontrolira opasnosti od radikalizacije, terorizma i organiziranog kriminala češće su štetile samom sigurnosnom sustavu u zemlji. Suradnja između agencija je nedosljedna jer više ovisi od osobnih odnosa, nego obavezujućih pravila. Policajci ne mogu intervenirati odmah, jer ne mogu donositi odluke temeljene samo na zakonu, već moraju osigurati usklađenost s ad-hoc aranžmanima između agencija. Slično tome, imenovanje i otpuštanje šefova agencija ovisi više od političkih odluka nego što se temelji na strogom tumačenju zakona. Kaznena politika i problemi u pravosuđu također stoje na putu boljem sustavu sigurnosti u BiH'', zaključak je iz izvještaja "Služimo i štitimo: Priča o sigurnosnom sektoru u BiH" Istraživačkog centra "Populari".
Kako je navedeno u izvještaju, napad na američko veleposlanstvo u Sarajevu 2011. i prosvjedi u veljači 2014. godine najviše su pokrenuli javne diskusije na ovu temu.
''Policijski sustav u Bosni i Hercegovini sadrži mnoge nedostatke. Policijske agencije su raštrkane, njihove odgovornosti se preklapaju, a suradnja među njima je neadekvatna, bez obzira na sporazume da poprave nedostatke'', naglašeno je.
"Populari" dalje navodi da su kapaciteti također ograničeni, ali da su se od rata dogodila i mnoga poboljšanja.
''Širok institucionalni spektar je uspostavljen i uglavnom su usvojeni propisi kojima se uređuju unutrašnji poslovi i policijske aktivnosti koje zadovoljavaju visoke standarde, ali ipak, sigurnosni sistem u BiH nije dostigao punu funkcionalnost. Ograničenja ovog sustava postaju vidljiva pri svakom većem kršenju javnog reda i mira. Međutim, uzroke za to treba tražiti u propustima političara, a ne u radu policijskih agencija'', tvrde iz "Popularija".
Ono što danas otežava rad sustava tiče se pitanja na političkom nivou. Pregovori na visokom nivou koji su imali za cilj preoblikovati sustav do 2008. godine nisu uspjeli, uglavnom zato što su se politički interesi svakog aktera, bilo lokalnog ili međunarodnog, razilazili.
''Izjave dužnosnika koje jačaju imidž BiH kao podijeljene zemlje bez kapaciteta da kontrolira opasnosti od radikalizacije, terorizma i organiziranog kriminala češće su štetile samom sigurnosnom sustavu u zemlji. Suradnja između agencija je nedosljedna jer više ovisi od osobnih odnosa, nego obavezujućih pravila. Policajci ne mogu intervenirati odmah, jer ne mogu donositi odluke temeljene samo na zakonu, već moraju osigurati usklađenost s ad-hoc aranžmanima između agencija. Slično tome, imenovanje i otpuštanje šefova agencija ovisi više od političkih odluka nego što se temelji na strogom tumačenju zakona. Kaznena politika i problemi u pravosuđu također stoje na putu boljem sustavu sigurnosti u BiH'', zaključak je iz izvještaja "Služimo i štitimo: Priča o sigurnosnom sektoru u BiH" Istraživačkog centra "Populari".
