Zavijanjem sirena na grčkome dijelu Cipra obilježava se 40. godišnjica podjele toga otoka, a diljem te države članice EU-a održavaju se komemoracije za stradale dok se građani prisjećaju događaja koji su doveli do današnje situacije.
Istodobno u turskome, od svijeta nepriznatome Cipru organizira se proslava.
Operacija koju su turske okupacijske snage nazvale Atila odnijela je tri tisuće života, a još se 1619 osoba smatra nestalima.
Internetsko izdanje britanskoga Daily Maila objavilo je u povodu te godišnjice niz fotografija grada Famaguste i članak pod naslovom 'Od grada na obali do grada duhova', u kojem se opisuje kako je riječ o mjestu 'koje je ranih sedamdesetih bilo važno turističko odredište zvijezda poput Brigitte Bardot, Elizabeth Taylor i Richarda Burtona, a danas njegov zlatni pijesak i visoki neboderi zjape sablasno prazni'.
Nacionalna straža, uglavnom pod vodstvom grčkih časnika, te paravojna organizacija EOKA B izveli su 15. srpnja 1974. državni udar na dotad jedinstvenome Cipru. Uz pomoć vladajuće grčke vojne hunte svrgnuli su ciparskoga predsjednika, arhiepiskopa Makariosa. Njemu su Britanci pomogli da pobjegne, a Nicos Sampson, novinski izdavač i član paravojnih snaga ciparskih Grka, postavljen je za predsjednika države.
Pet dana poslije, u subotnje jutro 20. srpnja, na kirensku su se obalu iskrcale turske snage, a zrakoplovi su izbacili padobrance i u unutrašnjost, što se danas smatra prvom invazijom. Službena je Ankara tvrdila da na to ima pravo po ugovoru koji su supotpisale Turska, Grčka i Velika Britanija. Turska je već prije, u šezdesetima, barem dvaput bila u iskušenju da pokrene invaziju, ali su je Amerikanci spriječili, piše Daily Mail.
Proglašen je prekid vatre kojega se nitko nije pridržavao, a turske su snage i napredovale. Pod pritiskom ciparske krize 23. srpnja pala je grčka vojna hunta, a Sampsona je zamijenio Glafkos Clerides. Uslijedili su ženevski pregovori koji su propali sredinom kolovoza kad je Clerides tražio 36 sati da razmotri turski prijedlog federacije kojom bi ciparski Turci dobili autonomiju. Turska je to odbila i počela drugu ofenzivu kojom je zauzela teritorij koji i danas drži - 37 posto otoka.
Osim što je bilo mnogo poginulih, obje su zajednice stradale i materijalno jer je invazija više od 200 tisuća ljudi ostavila bez krova nad glavom. U idućih nekoliko mjeseci gotovo svi Grci sa sjevera morali su otići na jug otoka, a Turci s juga preselili su se na ciparski sjever. Nedugo potom, 13. veljače 1975., Turska je okupirani sjever Cipra proglasila federalnom državom Cipar, a osam godina poslije, 15. studenoga 1983., ciparski su Turci jednostrano proglasili nezavisnost. Ciparski Grci danas su u Europskoj uniji, a odcijepljeni sjever priznala je jedino Turska. (hrt.hr)
Istodobno u turskome, od svijeta nepriznatome Cipru organizira se proslava.
Operacija koju su turske okupacijske snage nazvale Atila odnijela je tri tisuće života, a još se 1619 osoba smatra nestalima.
Internetsko izdanje britanskoga Daily Maila objavilo je u povodu te godišnjice niz fotografija grada Famaguste i članak pod naslovom 'Od grada na obali do grada duhova', u kojem se opisuje kako je riječ o mjestu 'koje je ranih sedamdesetih bilo važno turističko odredište zvijezda poput Brigitte Bardot, Elizabeth Taylor i Richarda Burtona, a danas njegov zlatni pijesak i visoki neboderi zjape sablasno prazni'.
Nacionalna straža, uglavnom pod vodstvom grčkih časnika, te paravojna organizacija EOKA B izveli su 15. srpnja 1974. državni udar na dotad jedinstvenome Cipru. Uz pomoć vladajuće grčke vojne hunte svrgnuli su ciparskoga predsjednika, arhiepiskopa Makariosa. Njemu su Britanci pomogli da pobjegne, a Nicos Sampson, novinski izdavač i član paravojnih snaga ciparskih Grka, postavljen je za predsjednika države.
Pet dana poslije, u subotnje jutro 20. srpnja, na kirensku su se obalu iskrcale turske snage, a zrakoplovi su izbacili padobrance i u unutrašnjost, što se danas smatra prvom invazijom. Službena je Ankara tvrdila da na to ima pravo po ugovoru koji su supotpisale Turska, Grčka i Velika Britanija. Turska je već prije, u šezdesetima, barem dvaput bila u iskušenju da pokrene invaziju, ali su je Amerikanci spriječili, piše Daily Mail.
Proglašen je prekid vatre kojega se nitko nije pridržavao, a turske su snage i napredovale. Pod pritiskom ciparske krize 23. srpnja pala je grčka vojna hunta, a Sampsona je zamijenio Glafkos Clerides. Uslijedili su ženevski pregovori koji su propali sredinom kolovoza kad je Clerides tražio 36 sati da razmotri turski prijedlog federacije kojom bi ciparski Turci dobili autonomiju. Turska je to odbila i počela drugu ofenzivu kojom je zauzela teritorij koji i danas drži - 37 posto otoka.
Osim što je bilo mnogo poginulih, obje su zajednice stradale i materijalno jer je invazija više od 200 tisuća ljudi ostavila bez krova nad glavom. U idućih nekoliko mjeseci gotovo svi Grci sa sjevera morali su otići na jug otoka, a Turci s juga preselili su se na ciparski sjever. Nedugo potom, 13. veljače 1975., Turska je okupirani sjever Cipra proglasila federalnom državom Cipar, a osam godina poslije, 15. studenoga 1983., ciparski su Turci jednostrano proglasili nezavisnost. Ciparski Grci danas su u Europskoj uniji, a odcijepljeni sjever priznala je jedino Turska. (hrt.hr)
