Kristijan Mandić iz sela Konjevića kod Zenice svoj je san, za razliku od vršnjaka koji sanjaju svjetla grada, odlučio ostvariti u svome selu, objavio je N1.
Osamnaestogodišnjem Kristijanu rano ustajanje nije nikakav problem. Želi nahraniti svoje koze i ovce. Dvije godine ih čuva, hrani, a njihov se broj stalno povećava. Na početku ih je imao samo tri, sada oko 30.
Zarađuje od njihove prodaje, ali i od prodaje mlijeka. Kako kaže, od ove godine planira početi proizvoditi i sir. Tako će napraviti novi korak prema postavljenom cilju, a to je da u svom selu napravi ozbiljnu farmu. Iza ovog vedrog momka teško je djetinjstvo. Roditelji su se razveli, a on je potom završio u Domu za nezbrinutu djecu Slavonski Brod. Sve se riješilo na sudu.
– Kada sam bio peti-šesti razred, znao sam i ne otići u školu, već na dnevnicu kako bih zaradio sebi – kazao je. Radio je na farmama, čuvao ovce, kopao čak i ugljen. S druge strane, brojni Kristijanovi vršnjaci upravo odlaze ili planiraju otići. Problem je, kaže, što se rad na selu predstavlja kao bauk, ponekad i kao sramota.
On pak u ovome živi svoju slobodu i sebi određuje i radno vrijeme i tempo rada. Osim koza i ovaca, tu su i dva konja te magarac.
Unatoč svim preprekama na koje nailazi, Kristijan se ne predaje – jednom su mu tri koze otrovane, dok mu je prošle godine zapaljeno sijeno. No, Kristijan ne gubi vjeru u ljude i u sebe jer neopisivo voli život, a najviše svoje životinje, navodi N1.
Osamnaestogodišnjem Kristijanu rano ustajanje nije nikakav problem. Želi nahraniti svoje koze i ovce. Dvije godine ih čuva, hrani, a njihov se broj stalno povećava. Na početku ih je imao samo tri, sada oko 30.
Zarađuje od njihove prodaje, ali i od prodaje mlijeka. Kako kaže, od ove godine planira početi proizvoditi i sir. Tako će napraviti novi korak prema postavljenom cilju, a to je da u svom selu napravi ozbiljnu farmu. Iza ovog vedrog momka teško je djetinjstvo. Roditelji su se razveli, a on je potom završio u Domu za nezbrinutu djecu Slavonski Brod. Sve se riješilo na sudu.
– Kada sam bio peti-šesti razred, znao sam i ne otići u školu, već na dnevnicu kako bih zaradio sebi – kazao je. Radio je na farmama, čuvao ovce, kopao čak i ugljen. S druge strane, brojni Kristijanovi vršnjaci upravo odlaze ili planiraju otići. Problem je, kaže, što se rad na selu predstavlja kao bauk, ponekad i kao sramota.
On pak u ovome živi svoju slobodu i sebi određuje i radno vrijeme i tempo rada. Osim koza i ovaca, tu su i dva konja te magarac.
Unatoč svim preprekama na koje nailazi, Kristijan se ne predaje – jednom su mu tri koze otrovane, dok mu je prošle godine zapaljeno sijeno. No, Kristijan ne gubi vjeru u ljude i u sebe jer neopisivo voli život, a najviše svoje životinje, navodi N1.
