No, Daytonski sporazum, koji je poslije skoro četiri godine okončao krvavi rat u Bosni i Hercegovini, ustvari je parafiran na današnji dan prije točno 18 godina nakon višetjednih teških pregovora u američkoj bazi u Daytonu.
Poslije užasnih stradanja, desetina tisuća mrtvih i potpuno razrušene zemlje, ostala je nefunkcionalna država u kojima je, očito je, gotovo nemoguće postići dogovor. Paradoksalno je da je dogovor koji je prekinuo ubijanja, prema mišljenju mnogih, postao mrtvački je sanduk za BiH.
Potpisnici Daytonskog sporazuma bili su bili Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, predstavnici tri države koje su nastale iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Otac ili arhitekt Daytonskog sporazuma bio je Richard Holbrooke, bivši zamjenik američke državne Madeleine Albright, a svojim prisustvom garantirali su ga američki predsjednik Bill Clinton, generalni tajnik Ujedinjenih naroda (UN) Boutros Boutros-Ghali, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac, tadašnji britanski premijer John Major, generalni tajnik NATO-a Javier Solana, njemački kancelar Helmut Kol, ruski premijeri Viktor Černomirdin, kao i švedski premijer Carl Bildt, koji je, također, bio kopredsjedavajući mirovne konferencije u ime Europske unije (EU).
Novinari agencije Anadolija razgovarali su s onima koji su direktno bili uključeni u proces potpisivanja Daytonskog sporazuma, kao i s analitičarima koji danas predviđaju sudbinu BiH, kakva će ona za njene građane ako nastavi funkcionirati na temeljima sporazuma iz Pariza.
U ranijem intervjuu aktualni gradonačelnik Sarajeva i ratni član Predsjedništva Republike BiH Ivo Komšić, koji je bio član bh. pregovaračkog tima u Daytonu, prisjetio se vremena prije potpisivanja sporazuma, istaknuvši kako su "vršeni strašni pritisci da se dođe do sporazuma”.
”Imam osjećaj da je Holbrooke čak iz nekih osobnih političkih ambicija vršio strašan pritisak da dođe do dogovora. Nije želio ulaziti u važne detalje u kojem smjeru će ići BiH”, kazao je Komšić, dodavši da je Holbrooke je prije samog sastanka u Daytonu napravio strašnu grešku, jer je pretpostavke za pregovore stvarao u Beogradu i Zagrebu. Zbog toga je, vjeruje, vršio i veliki pritisak da se legalizira Republika Srpska (RS) prije nego se dođe u Dayton.
Komšić je i u svojim dnevničkim zapisima s pregovora u Daytonu iz prosinca 1995. godine opisivao kako se u Daytonu odvijala prava drama. Zanimljivo je da je Milošević ignorirao zahtjeve bh. Srba da Sarajevo bude podijeljeno. Čak je u jednom trenutku ustao i počeo šetati po sali dok je jedan od sudionika srpske delegacije govorio zašto bi dio Sarajeva trebao pripasti i Srbima.
Poznat je slučaj kada je Milošević Izetbegoviću rekao: "Evo vam Sarajevo, zaslužili ste ga, borili ste se za njega".
''Bivši savjetnik prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH rpokojni Alije Izetbegovića, ugledni profesor ustavnog prava i sudionik razgovora u Daytonu Kasim Trnka objašnjava da je Dayton dio jednog šireg procesa i da je do njega došlo tek kada se spoznalo da je ''Europa nesposobna da riješi problem u BiH''.
"Amerikanci su se u proces uključili iz svojih pragmatičnih razloga. No, oni su donijeli velike novine. Ulazeći u taj proces Amerikanci su pošli od činjenice da se mora održati državnost i kontinuitet države BiH, da treba očuvati Sarajevo kao multietnički grad, te omogućiti povratak svih izbjeglica. Nažalost, svjedočili smo strašnim otporima, od te "leteće diplomacije", koja je prethodila razgovorima, do finala u Daytonu. Amerikanci su morali koristiti i brojne pritiske da bi se došlo dogovora. Nisu dozvoljavali kontakte s javnošću, a najviši dužnosnici SAD-a su vršili pritiske na ključne aktere razgovora. Svaki mogući prijedlog prethodno su filtrirali u razgovoru s predstavnicima Kontakt grupe, odnosno Europe i Rusije. Zato su i Amerikanci morali odstupiti od početnih principijelnih stavova kako bi se došlo do mira", tvrdi Trnka.
Profesor međunarodnog prava na američkom Sveučilištu Illinois, borac za ljudske slobode i nekadašnji agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde, Francis Boyle, smatra da je Daytonski sporazum stvorio zemlju koja je nefunkcionalna i koja će se sama urušiti.
"U Daytonu su Amerikanci, uz suglasnost ostalih velikih sila, skrojili državu BiH s vijekom trajanja od 15 godina. Ljudi iz Pentagona su mi jasno rekli da će se prema Holbrookovom planu dogoditi usporeno, ali konačno cijepanje BiH. Gdje smo danas?! Velike sile su svjesno i namjerno stvorile državu koja nikada nije mogla funkcionirati i koja doživljava kolaps, a krajnji cilj je da se izvrši trajna podjela BiH, i to mirnim putem“, kazao je Boyle.
Boyle se u ranijem intervjuu za Anadoliju osvrnuo i na pitanje je li međunarodna zajednica zaista spremna priznti podjelu BiH, nakon milijardi uloženih u njen poslijeratni oporavak. On je kazao da su Amerikanci tada trebali uspostaviti državu koja može funkcionirati, ali da nisu htjeli. Sada sjede pozadi i gledaju kako se država raspada.
"I na kraju dana svi će odustati i reći OK, zašto to ne bismo završili. Dakle, oni neće priznati da su napravili državu za koju su znali da će se raspasti, ali je činjenica da su to namjerno uradili još u ožujku1994. kada je potpisan Washingtonski sporazum. Kasnije, u Daytonu, nacrt Mirovnog sporazuma koji je Holbrook dao bosanskoj delegaciji značio je podjelu na dvije države – Federaciju i Republiku Srpsku. Bilo je potpuno jasno i tada, a danas također, da Amerika i Europa jednostavno ne žele državu BiH. Oni žele kolaps BiH", ukazao je Boyle.
Daytonski sporazum bio je sporazum čiji je cilj bio da zaustavi rat. No, odredbe Daytona u jednom svom članu su postale i Ustav Bosne i Hercegovine, koji, smatraju analitičari, danas izjeda državu.
Analitičar i ekspert za pitanja europskih integracija Zekerijah Smajić je podsjetio kako Daytonski mirovni sporazum ima privremeni rok trajanja, do uspostave stabilnog mira u BiH, te da samim tim i njegov Aneks 4 služi privremeni Ustav do usvajanja novog.
"Zašto BiH od prosinca 1995. do danas nema vlastiti Ustav koji je odobrilo najviše zakonodavno tijelo u BiH, pitanje je za bh. političke lidere i njihove poslušnike na svim nivoima vlasti. Osim njih, treba pitati i akademsku zajednicu u BiH koja se skoro dvadeset godina, sa zabrinjavajućom indolencijom, miri sa postojećim stanjem. Treba pitati i građane-birače koji su pristali da isto toliko godina žive u zemlji bez ustavnog uređenja", rekao je Smajić.
Svi građani Bosne i Hercegovine od Daytona do danas žive u formalno-pravnom vakuumu, istakao je Smajić, dodavši da. Govoreći iskreno, tvrdi on, sve institucije u zemlji, od lokalnih do najviših državnih, ustavno su nelegitimne.
Mišljenja je da BiH nije tu gdje jest samo zbog Daytonskog sporazuma, već da je ključno izvorište stagnacije, pa i klasične destrukcije, leži u činjenici da je u BiH završen samo oružani sukob, ali rat za nacionalnu homogenizaciju se tek razbuktava.
"Imajući u vidu takve ambicije i aspiracije političkih lidera vodećih stranaka, uključujući i SDP koji nikada nije ni uspio realizirati ideju o građanskoj i multietničkoj partiji na cijelom teritoriju BiH, pa čak ni u samoj Federaciji, Daytonski sporazum je svima njima došao kao odlična međunarodno-pravna mantra kojom prikrivaju svoje stvarne namjere. Pravi, građanski Ustav BiH bi, kada bi ga bilo, svima njima bio isto što i doživotna politička smrtna kazna. Zašto bi ga, dakle, uopće imali?", naglasio je Smajić.
Osvrćući se i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu ''Sejdić-Finci'', Smajić je kazao da je nju moguće je primijeniti u roku od nekoliko minuta. Tako je i za promjene Daytonskog sporazuma potrebno najviše 60 dana, nastavio je on.
"Za izradu novog, pravog bosanskohercegovačkog Ustava, dovoljno je pola godine. Naravno, ako bi bilo političke volje, znanja, kompromisa i moralnosti", istakao je Smajić.
Do kad će bh. građani moći živjeti na principima Daytonskog sporazuma?
Bivši lideri BiH, Srbije i Hrvatske, potpisnici Daytonskog sporazuma, u međuvremenu su umrli. Iza sebe su ostavili naslijeđe Daytona, koje konstitutivne narode, ali i ostale u BiH, smatraju stručnjaci s kojima smo razgovarali, vodi u propast.
Jedinu nadu za opstanak BiH Francis Boyle, ekspert međunarodnog prava vidi u narodu kojeg poziva da digne glas za svoju zemlju.
"Budućnost države BiH je u rukama njenih ljudi koji moraju pokazati više volje i želje za prosperitet svoje zemlje", uvjeren je Boyle.
Slično misli i Smajić.
"Građani će trpjeti Dayton, ovakve političke lidere i stanje u zemlji sve dok se ne probude i dok sve one koji su ih tlačili skoro dvadeset godina ne istjeraju na ulice. Dok glavne krivce ne pošalju u pokradenetvornica da rade bez plaće, one koji su najviše ukrali rasporede po zatvorima, a one prekobrojne da gledaju pored kontejnera kako čekaju da se ubaci i pokoja korica kruha. Svaki drugi scenarij je nastavak ropstva", zaključio je Smajić.
Brojne su 'pikanterije' ostale sa tog skoro dvadesetodnevnog političkog 'druženja' u Americi prilikom nastanka Daytona. Svojevremeno je bivši bh. premijer Haris Silajdžić ispričao kako je, nakon upozorenja da bi jedan važan izvor vode u Sarajevu trebao pripasti Republici Srpskoj, intervenirao kod Miloševića. Srpski lider je u jednom trenutku džentlmenski stavio prst na kartu i pomjerio entitetsku liniju u korist Sarajeva i Federacije BiH.
U jednom drugom slučaju, kako su novinarima ispričale diplomati, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zatražio je od Miloševića da Podmilačje kod Jajca bude u sastavu FBiH, jer je riječ o svetištu kojeg pohode katolici iz cijele srednje Bosne, te Hercegovine. Nakon što se prethodno našalio da će 'prebaciti crkvu preko Vrbasa', Milošević je Podmilačje dao FBiH.
Prof. dr. Ivo Komšić je i u svojim dnevničkim zapisima sa pregovora u Daytonu iz prosinca 1995. godine opisivao kako se u Daytonu odvijala prava drama. Tako je u jednom trenutku bivši potpredsjednik RS-a Nikola Koljević pao u nesvijest, a bivši predsjednik FBiH Krešimir Zubak podnio ostavku.
Zanimljivo je kako su Silajdžić i Milošević pregovarali oko Goražda i Ustikoline, koji su, na kraju, pripali FBiH. Silajdžić je, piše Komšić, insistirao na Ustikolini računajući na 20 kilometara toka Drine.
Na kraju ga je Milošević pitao:
"Harise, bre, šta si zapeo toliko za tu Ustikolinu, pa to je selendra u kojoj nema ništa".
Silajdžić je, svjedoči Komšić, kazao kako tamo postoji najstarija džamija u BiH.
"Ma nema, bre, džamije, jer su je oni naši razbojnici porušili", odgovorio je Milošević.
Silajdžić je uzvratio kako 'ima tlo na kojem je džamija bila'.
"To je za nas, muslimane, sveto tlo na kojem ćemo ponovo podići džamiju", odlučno je rekao Siladjžić.
Na kraju je FBiH dobila i Ustikolinu i Goražde, ali ne i koridor za potonji grad.
Komšić je, također, naveo da je iz onog što su govorili hrvatski predstavnici stekao dojam da oni nisu željeli BiH.
"To je ona njihova početna ideja nakon Washingtonskog sporazuma da se Federacijom podijeli BiH. Protiv su toga da BiH ima bilo kakvu funkciju kroz koju ona može funkcionirati kao država", napisao je Komšić.
Prisjeća se da je Haris Silajdžić, također, oštro reagirao na pokušaje hrvatske i srpske delegacije da se lansira teza o 'uniji dva entiteta' u BiH.
"Rekao je da se muslimani nisu uzalud borili tri godine i da neće odustati od BiH kao države", naveo je Komšić.
Također, otkrio je kako je Milošević tijekom razgovora otvoreno priznao da se sa Tuđmanom 'davno dogovorio' da Posavina bude dio Republike Srpske, na što nitko nije reagirao.
